Aktivnosti

29.04.2014.

Dijalozi s baštinom 2014.
Slika spomenika i princip promjene
Filozofski fakultet u Rijeci, 29. travnja 2014.

I ove je godine ICOMOS Hrvatske uspješno surađivao s Odsjekom za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Rijeci u organizaciji jednodnevnog znanstveno-stručnog skupa Dijalozi s baštinom. Ovogodišnja je manifestacija nosila naslov Slika spomenika i princip promjene. Okupila je jedanaest izlagača koji su u devet izlaganja raspravili o promjenama koje su se u novije doba zbile na kulturnoj baštini Hrvatske kao proizvod volje i napora konzervatora ili kao plod nebrige zajednica i pragmatičnosti raznih protagonista u društvu.

Marko Špikić s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu je u uvodnom izlaganju dao teorijski okvir raspravama. Potaknut mijenama na slikama spomenika u gradovima pod zaštitom UNESCO-a (rasprave o statui Krista u Trogiru, kipovima na glavnom portalu šibenske katedrale) te na onima koji su dio nacionalnog sustava zaštite (Korčula, industrijski sklopovi Ševčik i Paromlin u Zagrebu), podsjetio je na konzervatorsku tradiciju od konca 19. stoljeća preko teorijskih stajališta Riegla, Bonellija, Preloga, Brandija i Baldinija do glavnih povelja 20. stoljeća (Atenska 1931, Mletačka 1964, Firentinska 1982, O zaštiti i upravljanju arheološkom baštinom 1990) u kojima se raspravljalo o principu promjene. Taj je princip bitni dio suvremene konzervatorske rasprave, na što je istaknuo i Michael Petzet 2009. u tekstu Konzerviranje ili upravljanje promjenom?





Đeni Gobić Bravar iz Arheološkog muzeja u Puli govorila je o raspravama koje se vode u Puli vezano uz projekt revitalizacije i rekonstrukcije maloga rimskog kazališta u Puli. Zastupajući revitalizacijski postupak podsjetila je na neke međunarodne primjere rekonstrukcije antičkih teatara, među kojima je posebno mjesto dobio projekt arhitekta Giorgia Grassija u španjolskom gradu Saguntu. Poput toga projekta, i u Puli se o sudbini arheoloških ostataka antičkog teatra živo raspravlja. Riječko izlaganje dalo je uvid u recentno stanje rasprave stručnjaka zaposlenih u konzervatorskoj i muzejskoj službi.



Željko Bistrović iz Konzervatorskog odjela u Rijeci i Marijan Bradanović s Odsjeka za povijest umjetnosti u Rijeci održali su zanimljivo izlaganje o mijenama u slici povijesnoga grada Baške na otoku Krku. To kulturno dobro s oznakom Z-2699 doživjelo je u desetljećima istraživanja i očuvanja drastične promjene, na što su upozorili izlagači, podsjećajući na reviziju iz 2008, koja je otkrila velike izmjene u slici grada i njegovih pojedinačnih spomenika. Izlaganje je bilo vrijedno jer je u prvi plan stavilo problematiku očuvanja tradicionalnih ambijenata ugroženih razvojem, izgradnjom i turizmom ali i gubitkom kontinuiteta i identiteta, na što je na duhovit i sugestivan način podsjetio Željko Bistrović pitanjima o uzrocima toga stanja i davanjem mogućih odgovora.

Ivan Matejčić s Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci održao je jedno od najzapaženijih izlaganja, prezentirajući slušateljima konzervatorske radove na crkvi sv. Stjepana u Peroju dovršene 2012. Podsjetio je na moderne mijene na crkvi od 19. stoljeća koje su dovele do diskontinuiteta, odnosno do prenamjene crkve u privatnu staju. Ta je pretvorba, usprkos uobičajenoj praksi da se shvaća kao devastacija, valorizirana kao važan dio života građevine, pa je takva valorizacija i dovela do rjeđe viđenog odabira metode, konzerviranja umjesto restauriranja ili rekonstruiranja koje bi slijedilo oslobađanje od „manje vrijednih“ slojeva. Tako je ovaj slojeviti graditeljski objekt koji nije vraćen u izvornu formu i namjenu postao svojevrsni izložak konzervatorskoga postupka i valoriziranih promjena.



Srodno je bilo izlaganje Krasanke Majer Jurišić o preobrazbi oslikanih pročelja na povijesnim građevinama. Izlagačica je postavila važno pitanje vezano uz takav naslov: da li je pritom riječ o restauriranju starih umjetnina ili kreiranju novih? Poput Matejčićeva izlaganja, i ovo je izazvalo posebno zanimanje jer se i u njemu problematizirao konzervatorski umjesto restauratorskoga pristupa. Majer Jurišić je govorila o primjerima izmjene slike spomenika na primjerima palasa Velikog Tabora, varaždinskim palačama i dvorcu Miljana, opravdano nazivajući te postupke obnovom i postavljajući pitanje o očuvanju izvornoga spomenika te kreativnoj, odnosno rekonstrukcijskoj, prirodi takvih restauratorskih intervencija.

Nakon prijepodnevnih izlaganja predstavljeni su novi brojevi časopisa Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske (35. broj) i Portal Hrvatskog restauratorskog zavoda (4. broj). Godišnjak su predstavili urednica Gordana Jerabek te konzervatori Ivo Glavaš i Tomislav Petrinec, a o Portalu su govorili Višnja Bralić, Mario Braun i Marko Špikić.

Poslijepodnevna izlaganja započela je Višnja Bralić iz Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu. Govoreći o promjenama u slici spomenika uvjetovanima promjenama ukusa u različitim epohama, podsjetila je na odnos percipirane vrijednosti spomenika i poštivanja konzervatorsko-restauratorskih načela tijekom 19. i 20. stoljeća na primjerima iz slikarske i kiparske baštine u Hrvatskoj. Odnos stručnog i nestručnog tretiranja toga dijela kulturne baštine prikazala je na primjeru 15-stoljetne Djevice s Kristom u granešinskoj župnoj crkvi, koja je prije nekoliko godina doživjela nestručne preslike i oštećenja autentične supstance.



Jedno od središnjih izlaganja ovogodišnjega skupa ponudio je Predrag Marković s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Potaknut recentnim supstituiranjem statua s portala šibenske katedrale pod zaštitom UNESCO-a (o čemu su se u ožujku 2014. očitovali ICOMOS Hrvatske i Društvo konzervatora Hrvatske suorganizirajući tribinu s građanima u Šibeniku), Marković je održao izlaganje u kojem je podsjetio na brojne intervencije na katedrali od renesansnih vremena do 19. i 20. stoljeća. Držeći da je riječ o dosad najproblematičnijim pristupima i metodologiji, iznio je i prijedloge za reformiranje službe zaštite spomenika u zemlji.

Branka Krizmanić i Tatjana Horvatić iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu su u posljednjem bloku izlaganja govorile o problematici očuvanja industrijske baštine, konkretno o tvorničkom sklopu potkivačkih čavala Mustad u Karlovcu. Nakon prestanka proizvodnje koja je započeta nakon Prvoga svjetskog rata taj je od 1998. zaštićeni sklop stalno ugrožen iznošenjem izvornog, vrijednog inventara i prijedlozima za dogradnje i interpolacije, ne uvažavajući njegove slojevite vrijednosti. Ovo izlaganje je još jednom pokazalo aktualnost rasprava o ugroženoj industrijskoj baštini o kojoj se raspravlja, koja se istražuje i na izložbama prezentira javnosti no još uvijek, usprkos formalnoga čina registriranja ili preventivnog zaštićivanja, nemamo sustavnog očuvanja i revitalizacije.



O principu promjene u slici modernističkoga spomenika na kraju skupa govorio je Alan Braun s Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu. On je podsjetio na izvorni projekt poznatoga nebodera Ivana Vitića, na stanje građevine i ulogu suvlasnika u zagrebačkoj Laginjinoj ulici. Za razliku od većine toga dana prikazanih primjera – od kojih su brojni zabrinjavajući – Braunovo prezentiranje projekta koji se treba započeti realizirati 2015. godine pokazuje da se mijene u slici spomenika mogu dogoditi uz sudjelovanje građana i stručnjaka i prije intervencija.

Izvrsno organizirani skup pod vodstvom spiritus movensa Marijana Bradanovića ove je godine zaključen obilaskom središta Rijeke. Kolega Josip Višnjić iz Hrvatskog restauratorskog zavoda proveo je sudionike skupa po Arheološkom parku Tarsatički principij koji je nedavno otvoren i predstavljen javnosti. Tom su prigodom sudionici mogli postaviti pitanja o pitanjima prezentacije i interpretacije arheoloških nalaza te arhitektonskom rješenju novoga prostora u središtu Rijeke.

Na kraju skupa dogovoreno je da će se donijeti i zaključci. Budući da oni nisu usvojeni na samom skupu, predsjednik ICOMOS-a Hrvatske Marko Špikić ponudio je sljedeći tekst zaključka: Na ovogodišnjim Dijalozima s baštinom raspravljalo se na temu Slika spomenika i princip promjene. U devet referata prikazani su recentni primjeri preobrazba na slikama spomenika, od pojedinačnih umjetnina iz interijera crkava do slika u krajoliku, odnosno od prijedloga da se antički lokaliteti novom uporabom preobraze u konstitutivne dijelove živoga grada do promišljanja o novoj uporabi zapuštene industrijske baštine te od promjena povijesnih urbanih cjelina u priobalju do restauratorskog tretiranja ikoničkih primjera modernističke arhitekture.



Izlagači i sudionici u raspravama pokazali su da je u suvremenoj Hrvatskoj princip promjena iznimno prisutan kao princip koji se pokušava nametnuti profesionalnim i etičkim standardima konzervatorskog i restauratorskog posla, kako u oblicima revizijskog sagledavanja ili nijekanja važnosti konzervatorskih načela, tako i u obliku investicijsko-naručiteljskog pragmatizma. Na skupu je ukazano na problem relativiziranja teško stečenih konzervatorskih doktrina te na njihovo nepoštivanje, kako od strane neškolovanih korisnika ili utjecajnoga glasa javnosti tako i od strane predstavnika struke.



U nekim su se raspravama zbog toga pojavili i praktični prijedlozi za pomirljiviji način sagledavanja konzervatorsko-restauratorskog tretmana, ističući konzervatorski princip kao važan strukovni standard u poimanju i tretiranju dijelova naše kulturne baštine. Izlaganja o crkvi u Peroju i problemima preobrazbi oslikanih pročelja još su nas jednom podsjetila na to da u poimanju slike spomenika, u nedostatku pouzdanih rješenja, krenemo putem opreza i diskretnim promišljanjem prezentiranja. Izlaganja o preobrazbi i sudbini povijesne slike grada Baške, diskontinuitetu u poimanju i tretiranju tako važnih spomenika kao što je šibenska katedrala te o zapuštanju industrijskoga krajolika tvornice Mustad u Karlovcu pokazala su da su promjene koje se zbivaju na tim davno ili tek recentno otkrivenim vrijednostima postale nagle i naizgled nezaustavljive. S druge su, pak, strane izlaganja o projektu za pulski Mali teatar i Vitićev neboder u Laginjinoj ulici u Zagrebu, pokazala da se o promjenama može i treba raspraviti prije početka izvedbe.



One su još jednom istaknule potrebu da se na nacionalnoj razini poradi na definiranju metodološkog konsenzusa u odnosu na specifične probleme očuvanja segmenata raznolike baštine; strukovna udruga (prije svega Društvo konzervatora Hrvatske) ima dužnost okupiti veliki broj danas razdvojenih i rezerviranih stručnjaka i postati im mjesto okupljanja, rasprave, potpore i razrješavanja metodoloških ili etičkih dvojbi; stručnjaci u konzerviranju i restauriranju moraju zadobiti zaseban status u odnosu na upravna vladina tijela, jer se pokazuje da strukovni standardi ne mogu ići zajedno s političkim odlukama, naročito ne u doba aktivnog promicanja principa promjene u ambijentima i poticanja investicijskih ciklusa ne uzimajući u obzir standarde očuvanja kulturne baštine, povijesnih ambijenata i prirodnih krajolika.



Marko Špikić

20.10.2013.
Sastanak predsjednika i predstavnika nacionalnih odbora ICOMOS-a jugoistoka Europe, Beč

Izvještaj austrijskog ICOMOS-a o sastanku u Beču 10-13. listopada 2013. i prihvaćeni dokumenti koje možete preuzeti:

1. Steinhof
2. Conservation philosophy
3. Kosovo ICOMOS Austria
4. ICOMOS South East Meeting Report 2013

10.10. - 13.10.2013.
Sastanak predsjednika i predstavnika nacionalnih odbora ICOMOS-a jugoistoka Europe, Beč


Sastanak predsjednika i predstavnika nacionalnih odbora ICOMOS-a jugoistoka Europe Beč, 10-13. listopada 2013.

U Beču je sredinom listopada održan vrlo uspješan sastanak predsjednika i predstavnika nacionalnih odbora ICOMOS-a. Slijedeći ICOMOS-ova Načela iz Dubrovnika i La Valette, posebno stavke o suradnji nacionalnih odbora koje obilježavaju većinu toga dokumenta iz 2009, predstavnici zemalja jugoistočne Europe po drugi su se put okupili kako bi razmijenili iskustva, prodiskutirali aktualne probleme i izvijestili o rezultatima u prethodnom razdoblju.

Nakon prvog sastanka održanog u listopadu 2011. u Ljubljani, koji je okupio predstavnike nacionalnih odbora iz devet zemalja (među kojima već tada nisu bile samo zemlje jugoistočne Europe već i Italija, Austrija i Mađarska), u Beču su se okupili predstavnici četrnaest zemalja. Organizatori su poziv na ovogodišnje okupljanje uputili i predstavnicima Poljske, Ukrajine, Češke, Slovačke, Moldavije, Rumunjske, Bugarske i Kosova. Odazvali su se predstavnici većine zemalja, što je skup učinilo međunarodno relevantnim, s uglednim sudionicima poput Josefa Stulca, Sandra Scarrocchie i Bogusława Szmygina.

Skup su organizirali kolege iz austrijskog nacionalnog odbora ICOMOS-a: predsjednik prof. dr. Wilfried Lipp, prof. dr. Caroline Jäger-Klein sa Tehničkog sveučilišta u Beču, potom konzultant Insitu World Heritagea mag. Bernd Paulowitz i arhitekt Cladiu Silvestru, a u pripremi programa sudjelovao je i predsjednik hrvatskog ICOMOS-a dr. sc. Marko Špikić.

Iako je ovaj skup imao temeljni cilj okupiti predstavnike zemalja jugoistočne Europe, organizatori su okupljanje iskoristili za tematsko proširenje rasprava o očuvanju kulturnih baština i konzervatorskim tradicijama u zemljama na prostoru bivše Habsburške Monarhije. Iako će organizacija takvih ambicioznijih skupova možda predstavljati izazov za pojedine od zainteresiranih zemalja, uspješnost ovoga projekta daje dobar poticaj za nastavak suradnje.



Skup je održan na dvije lokacije u Beču. Prvi radni dan skupa (11. listopada) održan je u bolničkom sklopu Steinhof, poznatom projektu arhitekta Otta Wagnera (1861-1918). Lokacija nije poslužila samo kao važan podsjetnik na bogatu habsburšku baštinu već i na ugroženost toga arhitektonskog sklopa kojem u posljednjim godinama prijeti nova izgradnja. O važnosti sklopa govorile su profesorice Jäger-Klein i Sabine Plakolm-Forsthuber. U jutarnjoj sesiji je o ICOMOS-u kao platformi za prekogranično istraživanje kulturnih baština govorila Ulrike Herbig koja je, poput Bernda Paulowitza, uputila na važnost fondova Europske Unije na koje bi zemlje u regiji mogle aplicirati svojim zajedničkim projektima. Uspješnost jednog takvog projekta prikazana je u prezentaciji bečkih arhitekata Barbare Feller i Petera Scheuchela, koji su okupljenima pokazali rezultate istraživanja češko-austrijskog tima s ciljem popisivanja arhitektonske baštine od 1945. do 1979. u Beču i Brnu. Rezultati su objavljeni i u knjizi koju su dobili svi sudionici skupa. Poslijepodne su sudionici obišli nedavno restauriranu crkvu sv. Leopolda na Steinhofu, sa stručnim vodstvom prof. Plakolm-Forsthuber.

Drugi radni dan, 12. listopada, skup je održan u prostorima bečkog Tehničkog sveučilišta. Jutarnju sesiju otvorila su izlaganja prof. Jäger-Klein o zajedničkoj baštini Beča i jugoistočne Europe, dr. Andreasa Lehnea iz austrijskog Saveznog ureda za zaštitu spomenika (Bundesdenkmalamt) o teoriji konzerviranja na početku 20. stoljeća i M. Špikića o recepciji i sudbini teorijskih stajališta austrijskih konzervatora nakon 1918. godine.

Nakon tih izlaganja predstavnici nacionalnih odbora Češke, Rumunjske, Ukrajine, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije podnijeli su izvješća o radu odbora u proteklom razdoblju, ističući praktične probleme (financiranje, utemeljiteljske probleme – primjer Kosova, ugroženost baštine – Rosia Montana u Rumunjskoj) ali i pozitivne pomake (Češka – dodjela nagrade za novu arhitekturu u osjetljivim povijesnim sredinama).

Skup je općenito imao zadaću potaknuti razgovor o pozitivnim iskustvima. Hrvatska se predstavila u dobrom svjetlu, prvo izvrsnom prezentacijom kolege mr. sc. Alana Brauna s Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu o hrvatskim primjerima interpolacija od Dubrovnika do Istre, potom i prezentacijom o Međunarodnoj radionici o fortifikacijskoj arhitekturi u Puli i na Brijunima, koju su pripremili kolege mag. Zofia Mavar i dr. sc. Dražen Arbutina a zbog njihove nemogućnosti sudjelovanja predstavio ju je M. Špikić. Te su prezentacije izazvale vrlo pozitivan odjek kod sudionika. Od predstavnika hrvatskog ICOMOS-a u Beču je bio nazočan i mr. sc. Dubravko Bačić s Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu. O pozitivnim iskustvima interpolacija i adaptacija govorili su i kolege Brigitte Kumpfmiller iz Saveznog ureda za zaštitu spomenika i Adam Arnoth iz Mađarske.

Sastanak je zaključen nacrtima triju dokumenata, o čijem će se završnom obliku predstavnici nacionalnih odbora još stići očitovati. Prvi je dokument očitovanje skupa o važnosti teorijske tradicije pisaca oko 1900. godine u Austriji i Srednjoj Europi. Hrvatska će u tom dokumentu dobiti zamjetno mjesto, jer će se u njemu pojaviti imena hrvatskih konzervatora od početka do sredine 20. stoljeća koji su pratili austrijsku konzervatorsku etiku i istodobno gradili nacionalnu tradiciju. Drugi dokument vezan je uz stanje sklopa na Steinhofu. Skup se kratko očitovao o potrebi suzdržavanja od novogradnje na tako osjetljivom spomeničkom sklopu. Treći dokument tiče se inicijative da se osnuje nacionalni odbor ICOMOS-a na Kosovu. Tu je zemlju prvi puta na skupu predstavljala prof. dr. Edi Shukriu. Sudionici skupa su posljednjega dana boravka, 13. listopada imali prigode u društvu prof. Jäger-Klein obići i središte Beča.

Na skupu je dogovoreno da će se idući sastanak, planiran za 2014. godinu, na poziv Sergiua Nistora, održati u Rumunjskoj.

Na kraju treba pohvaliti organizatore, naročito prof. Caroline Jäger-Klein, koja je boravak svih sudionika u Beču učinila više nego ugodnim, a njezinom su zaslugom na sastancima bili nazočni i mlađi stručnjaci, uglavnom bivši studenti Tehničkog sveučilišta iz Bosne i Hercegovine, Rumunjske i Kosova koji su svojim projektantskim ili predavačkim radom vezani uz problematiku očuvanja kulturne baštine na ovim prostorima.



Marko Špikić


20.07.2013.
Nova izdanja: Camillo Boito, Spomenik kao knjiga

U lipnju 2013. objavljena je antologija izvornih spisa arhitekta, pedagoga i kritičara Camilla Boita (1836-1914) s tekstovima o zaštiti kulturne baštine, arhitekturi i kulturi, objavljenima od 1861. do 1886. godine.

Tekstove je odabrao, uredio i komentirao Marko Špikić, a s talijanskoga prevela Ana Vukadin. Više o knjizi pogledajte ovdje.

11.07.2013.
"Our Modern: Re-Appropriating Vulnerable 20th Century Heritage"

U Dubrovniku je od 21. do 23. svibnja održan međunarodni znanstveno-stručni skup pod nazivom "Our Modern: Re-Appropriating Vulnerable 20th Century Heritage". O prepoznavanju i očuvanju "ranjive" baštine 20. stoljeća raspravljalo je tridesetak stručnjaka iz dvadeset zemalja. Skup su zajednički organizirali Sveučilište u Dubrovniku, Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković u Splitu, Hrvatski državni arhiv, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, Tehničko sveučilište u Berlinu i Moskovski institut za arhitekturu – Državna akademija, u suradnji s ICOMOS-ovim Međunarodnim znanstvenim odborom za baštinu 20. stoljeća. Regionalni europski sastanak Odbora održan je u Dubrovniku dan prije početka konferencije.

Dubrovački skup otvorio je dr. sc. Krunoslav Pisk, ravnatelj Interuniverzitetskog centra Dubrovnik, koji je bio i domaćin konferencije. Predavanja prvoga dana bila su posvećena temi arhitekture i urbanizma, i raspoređena u nekoliko tematskih cjelina: dokumentacija i oblikovanje javne politike, metodologija, povijest arhitekture i urbani prostori te tehnologija restauracije i obnove. Između sesija su se odvijale zanimljive rasprave. Osobitu pažnju privuklo je izlaganje dr. sc. Natalie Dushkine (Moskovski institut za arhitekturu) o očuvanju kuće znamenitog arhitekta Konstantina Melnikova.

Drugi dan konferencije donio je nekoliko zanimljivih izlaganja na temu očuvanja (neprepoznatog) kulturnog naslijeđa socijalizma; toj bi problematici trebalo posvetiti cijeli jedan skup. Uslijedila su izlaganja o očuvanju likovne baštine prošloga stoljeća; nove umjetničke forme i materijali iziskuju nove alate i strategije očuvanja. Publika je osobito zanimljivim ocijenila predavanje dr. sc. Friederike Waenting sa Sveučilišta u Kölnu o očuvanju plastičnih materijala.

Treći dan konferencije bavio se fotografskom i audiovizualnom baštinom. Fotografska građa predstavlja važan izvor podataka o našoj prošlosti, ali i o povijesti očuvanja kulturnih dobara. Predavanja su obuhvatila širok spektar tema, od analize gradbenih materijala fotografija do praktičnih mjera zaštite u knjižnicama i arhivima. Nakon predavanja uslijedila je završna rasprava. Svi su se složili da bi se skup "Our Modern" trebao održavati bijenalno, jer tema za razgovor ima na pretek.

U planu je tiskanje zbornika skupa i knjige s odabranim radovima.

Sagita Mirjam Sunara